Opis

Podjelite sa prijateljima

STAVLJA SE U POGAĆE A TAKOĐER I U SIRUP . MOŽE I ZA OSOBNE POTREBE SAMOG PČELARA 🙂
LIMUNSKA KISELINA ( KAO KONZERVANS ) I U BORBI PROTIV VAPNENASTOG LEGLA – PREVENCIJA sastavni je dio poznatog preparata BEE VITAL

TE ZA INVERTIRANJE SIRUPA U UMJETNI MED ZA PRIHRANU PČELA PRIJE ZIME
: to je svestrana i široko rasprostranjena organska tvar, limunska kiselina je bezbojni kristalni spoj, koji pripada obitelji karboksilnih kiselina.
Limunska kiselina prisutna je u skoro svim biljkama i tkivima mnogih životinja. Najveću koncentraciju limunske kiseline pronalazimo u limunu i drugim agrumima.
Najprije se limunska kiselina dobivala iz soka limuna. Švicarski kemičar Carl Wilhelm Scheele je prvi dobio limunsku kiselinu 1784 godine iz limuna, koristeći gljivicu Aspergillus niger.
U naše vrijeme limunska kiselina većinom se dobiva fermentacijom šećera trske ili melase u prisutnosti Aspergillus niger, a ponekad – iz limuna ili ananasa. Dakle, limunska kiselina nije kemija – kako mnogi misle.
Limunska kiselina se naširoko primjenjuje u prehrambenoj industriji. Možete ju pronaći u cijelom nizu proizvoda – u bezalkoholnim pićima, sokovima, pecivima, siru, namazima, kolačima, keksima, sladoledu, pekmezima, marmeladama, gotovim juhama i umacima, konzervama itd.

RECEPT :
Jedan gram limunske kiseline daje se na jedan kilogram šećera ako radimo pogaću za pčele . Limunska kiselina služi kod pčela preventivno da spriječi vapnenasto leglo ili kada radimo sirup dodajemo u sirup kako se nebi pokvario 1 grama na kg šećera . Kod prevencija od vapnenastog legla dodaje se u šečerne pogače 1 gram na kg šečera .
Mi limunsku kiselinu stavljamo u naše pogaće . Jako bitno ju je dodavati u proljeće 2-3 grama i u kasnu jesen ili kada primjetimo vapnenasto leglo .

Također dodajemo i 3-4 deci KUPOVNOG !!! jabučnog octa ( ne domačeg ) na 10 litara sirupa iz istih razloga .

RECEPT 2 :

Za invertiranje sirupa u umjetni med kako bi pčela bolje zimovala .
Ponajviše su invertovanje sirupa ispitivali Rusi,upotrebljavajući kao katalizator razne kiseline:
mliječnu,mravlju,sirčetnu,limunsku,vinsku i oksalnu.Najbolje se pokazala sirčetna(esencija)
i limunska.Zaključak je također da količina kiseline nesmije preći 0,3% ili 3 gr. na kg.šečera
jer dolazi do povećanja otrovnosti u sirupu.Sve tećne kiseline imaju isparenja opasna za disajne organe,pa mi se zbog toga učinila najprikladnija limunska kiselina ,koja je u obliku kristala,otprilike kao kristalni šećer,potpuno bezopasna.
Konsezus među istraživaćima je da najbolji omjer dobijemo sa sirupom 1 : 1.Da ponovim litarski omjer 1L vode i 1 kg šećera

U šečerne sirupe se dodaje limunska kiselina iz samo jednog, jedinog razloga, a to je da se smanji pH ( kiselost ) u toj šečernoj otopini. Kada se dobije kiselost od pH-3 do pH-5 šečer ( saharoza ) invertira i razgrađuje se na jednostavnije šečere, odnosno od saharoze nastaje fruktoza i glukoza. Upravo su to jednostavni šečeri koji se nalaze u nektaru biljaka.
U slučaju da ne stavljamo limunsku kiselinu ( 1-3g/L ) u sirup, ne dolazi do kisele reakcije i saharoza neće preći u fruktozu i glukozu, a tada će pčele to morati napraviti same pomoću svojih enzima, naravno da im za to treba više vremena i energije. Dodavanjem limunske kiseline olakšavamo pčelama pretvaranje šečernog sirupa u “med”.